Autoritet za AI dizajn
Nalazimo se na prekretnici u razvoju softvera. Rasprava često ide o koja AI koja piše najbolji kod (Claude vs. ChatGPT) ili gdje gdje AI treba raditi (IDE ili CLI). Ali to nije pravo pitanje.
Problem nije generiranje kôda. To je validacija njegov.
Ako AI prihvatimo kao “Vibe Coders” – gdje mi zadajemo namjeru, a AI izvršava – stvaramo ogromni protok nove softverske aplikacije. Roj AI-agenta može u jednoj minuti generirati više koda nego što senior developer može pregledati za tjedan dana. Ljudi su postali uska grla.
Rješenje nije više ljudi. Rješenje je Autoritet za dizajn AI.
Od obrtnika do direktora tvornice
Tradicionalno je “Design Authority” grupa arhitekata koja se sastaje jednom tjedno ili mjesečno kako bi odobrila ili odbila dizajn. U svijetu koji visokobrzinski razvoj AI je taj model očajnički zastario. Previše je spor i previše reaktivan.
Kada pređemo na “Disposable Code” – softver koji ne refaktoriramo beskonačno, već ga odbacujemo i ponovno generiramo kad se zahtjevi promijene – naša uloga se temeljno mijenja. Više nismo zidari koji polažu kamen po kamen. Mi smo arhitekti tvornice koji ispisuju zidove.
Ali tko kontrolira stoje li ti zidovi pravo?
Gauntlet: Automatizirano iskušenje
AI Design Authority nije osoba, već cjevovod. “Gauntlet” kroz koji svaka linija generiranog koda mora proći da bi došla u produkciju. Ovaj proces ne zamjenjuje ljudsku reviziju koda s ništa, ali s nečim bolje.
Radi u tri sloja:
1. Izvršna moć (Generacija)
Ne tražimo jednu AI za rješenje, tražimo tri. Dajemo Gemini 3, GPT-5 i open‑source model (kao što je Llama) da paralelno rade na istom problemu. To sprječava usku perspektivu i razbija “lijenost” koju LLM‑i ponekad imaju. Ovaj pristup je također znanstveno istraženo i pokazuje da se AI halucinacije mogu spriječiti i da se mogu izgraditi vrlo dugi lanci bez grešaka
2. Tvrdi filter (Zakon)
Ovdje nema prostora za raspravu. Kod mora kompilirati. Linters ne smiju se žaliti. I ključno: Testovi crne kutije moraju uspjeti. Ne testiramo radi li funkcija interno (to AI može manipulirati), testiramo radi li sustav izvana ono što treba. Ne uspije li test? Odmah u smeće.
3. Blagi filter (AI žiri)
Ovo je prava inovacija. Preostala rješenja se predaju specijaliziranoj „Voting AI”. Taj agent ne piše kod, već čita kod. On je obučen na našim principima arhitekture, sigurnosnim zahtjevima (OWASP, ISO) i pravilima usklađenosti (EU AI Act).
On glasuje: „Rješenje A je brže, ali Rješenje B je sigurnije i bolje prati našu mikroservisnu arhitekturu.“
Pobjednik ide u produkciju.
Trias politika softvera
Ovaj model nameće podjelu ovlasti koja u mnogim timovima nedostaje.
- Zakonodavna vlast (Arhitekt): Arhitekt piše „Ustav“. Prompti, arhitektonska dokumentacija (
project-description.md, rules.md, skills.md en principles.md), čvrsti zahtjevi. Arhitekt određuje što mi gradimo, tko to gradi, kako i zašto. - Izvršna vlast (Kodirajući agenti): Oni provode. Brzo, jeftino i pod nadzorom ljudskih programera.
- Sudska vlast (Autoritet dizajna): Nezavisni AI sloj koji se podvrgava zakonu.
Zaključak: Nova uloga arhitekta
Oslobađa nas od tiranije sintaksnih grešaka i omogućuje nam da se usredotočimo na ono u čemu smo dobri: sustavno razmišljanje. Otkrivanje istine. Struktura i donošenje odluka.
Pitanje nije može li AI pisati naš kod. To je tema već zaključena. Kod postaje uglavnom jednokratni proizvod.
Pitanje je: Hoćeš li se usuditi preuzeti kontrolu nad kod pustiti da se oslobodi, kako bi time preuzeo kontrolu nad kvaliteta ponovo osvojiti?
obavijesti me
